Zbog reddita molimo pridržavajte se osnovnih pravila:

Evo, ja sam siguran da ce se sad Benava i Moštovci dic na straznje noge i prosvjedovati protiv cenzure koju provodi duboka drzava.

Za neupucene tu se radi o maloj birtiji na FFZG-u. Na toj veceri bi se mozda skupilo dvadesetak ljudi od kojih je 15 doslo jer se zele kasnije zapit ispred faksa. Ali vlast se toliko usrala da ce taj skup prerasti u revoluciju da ga je dekan zabranio. I sad mnogi dubokoumno usporeduju taj skup s Torcidinim sranjem. Neusporedivo je. Jedno je govor mrznje, a drugo nije i potpuno je u skladu sa hrvatskim zakonima.

Znači katastrofa s tim flasama. Idem kroz cijeli grad Lidl, Studenac, Plodine, Kaufland. Kao sirotinjski djed mraz vucem tu vreću. Jedni ne iskupljuju, drugima pokvaren aparat, trećima skladistari nisu došli na posao. Kauflandov aparat uredno pojede 2-3 flase. Znači kao da ljudi zbog luksuza hodaju okolo tako. Ali cijene uredno znaju naplatit svi, s tim nikad nema problema. Sto pravila i još kad ih slijedils još uvijek nije dobro jer nitko ne uzima.

Ne krivik radnike, ali ovo je stvarno prešlo svaku mjeru. I to nije dan- dva, u cijelom mjesecu valjda dva tjedna ako otkupljuju flaše, ostatak tko te jebe. Kao da ih kamionom vozim, a ne 50 komada.

Ali Plodine su posebna priča. Plodine u Kutini imaju ženu koja bi trebala bit na liječenju, zatvorena, kao šeficu poslovnice. Kao prvo prodaju pokvarene stvari, sve je kao svinjac, od štakora do ptica unutar trgovine. Varaju na cijenama. Ok, ne kupujem kod njih. Ali ta žena doslovno napada ljude, verbalno i fizički od nervoze, prijeti i kurci se kako ona ne mora uzimati flaše ako ne želi, kao da je tu neki direktor svemira.

Znači najebali su taj sistem gdje znaju svi naplatit višu cijenu, a kad si hoćeš vratit tih par eura jer je tako divan život u Hrvatskoj, onda odjednom nigdje ne može.

A naši desničari ga obožavaju

Domaće zadaće učenika 3. razreda osnovne škole Slunj.

BUM! Daytona je upravo digla 60 milijuna dolara i došla do valuacije od milijardu. Investitori su između ostalih likovi iza Stripea, Shopifyja, Perplexityja, Quore i Zooma, a među klijentima su im OpenAI, Anthropic, Nvidia, Meta i Cursor. Firma je službeno u San Franciscu, ali ekipu grade i u Zagrebu i Splitu.

U mnogim stvarima ne slažem se s Mostom, ali ovdje su u pravu

Pulski punker Zoran Todorović Todor, frontman Antitodora, pozvao je Puležane da se u petak, 23. listopada, pridruže prosvjednicima u Koromačnu koji se protive spaljivanju otpada u Holcimovoj cementari. Okupljanje je u 17 sati ispred Društvenog centra Rojc, odakle će sudionici vlastitim automobilima krenuti prema Labinštini. Akcija je nazvana "Treća smjena", a cilj joj je barem na nekoliko sati zamijeniti građane koji dežuraju na prosvjednim punktovima.

- Mislim da je vrijeme da shvatimo da smo mi sami odgovorni za sve što se događa oko nas. Onako ti je kako si sam napraviš! Gori kod susjeda, svi na gašenje! Pomognimo našim Labinjanima i Rašanima u pravednoj borbi za čistu Istru! - poručio je Todor na Facebooku.

Njegov poziv dolazi u trenutku kada se prosvjedi protiv dopremanja otpada u Koromačno nastavljaju, a građani Labinštine blokadama pokušavaju spriječiti prolazak kamiona prema cementari. Prosvjedi su potaknuti dopremanjem otpada iz Gospića, no otvorili su i šire pitanje korištenja otpada kao goriva u Holcimu te mogućih posljedica za okoliš i zdravlje stanovništva.

Todor, jedno od najprepoznatljivijih lica pulske punk scene, čiji je Antitodor u srpnju velikim koncertom u dvorištu Rojca proslavio 30 godina djelovanja, pozvao je građane da podršku prosvjednicima ne ograniče na društvene mreže.

- U 17 sati u petak dođite ispred Rojca, svi oni koji imaju dovoljno kojona reći ono što misle, umjesto da krkate lajkove na tuđe objave! Ako želimo sagraditi svijet po našim svjetonazorima, moramo to odraditi sami! - napisao je.

Za odlazak u Koromačno nije organiziran autobusni prijevoz, pa Todor poziva sudionike da dođu vlastitim automobilima. Namjera je da se okupljeni iz Pule uključe u dežurstva na prosvjednim punktovima i tako barem nakratko rasterete lokalne prosvjednike.

- Idemo zamijeniti one heroje na punktovima, barem na koji sat! Pulo, budi hrabra, kao što si bila od samog početka! Demokracija je moguća jedino u društvima gdje se vlast boji naroda, a ne tamo gdje se narod boji vlasti! Vidimo se u petak! - poručio je Todor.

Opet Penava i hajka

Pročitao sam knjigu od Francuskinje tuniškog porijekla koja dodiruje tematiku koliko ustvari mega-konglomerati socijalnih medija utiču na ideju državnosti. Praktično su država u državi. Po njoj META ima više uticaja na politiku u Hrvatskoj nego recimo političari. Da li mislite da su protesti studenata u Francuskoj ili Srbiji ili ‘događanja smeća’ ili sprejanja Gospinog kipa u Međugorju samo stihijske slučajne pojave ? ‘Qui bono’ u svemu tome?

Ja mislim da trebamo kandidrati našeg premijera za predsjednika Zemlje. Tako sposoban i elokventan čovjek, bez ikakve mrlje, zar ne vidite koliko smo sretni da ga imamo. U svojoj mudrosti je promijenio čak 38 ministara, ali to samo i isključivo kako bi doveo što stručnije ljude da nam poboljšavaju život u ovoj državi koju toliko voli.

Ležim u dnevnom boravku, slušam lagani jazz, upaljena su mi "mala svjetla", čitam The dictators who want to run the world (odlična knjiga, preporučujem) i razmišljam kako je moj Kindle pravo malo čudo.

Ne znam ni sam koja je ovo generacija ni koliko je star, prošli mi je trajao valjda 10 godina i zamijenio sam ga kad mu je baterija oslabila. Ovaj ima pozadinsko osvjetljenje, full je lagan, tako je mali da stane u stražnji džep hlača. Baterija mu traje tjednima, nosio sam ga na svako putovanje, nosim ga zapravo kad god izlazim iz stana.

Uvijek sam volio čitati i planirao sam svašta pročitati, ali puno knjiga nije bilo u našim knjižnicama ili bih ih morao ganjati po udaljenim kvartovima, dugo sam bio podstanar pa nisam mogao gomilati kupljene knjige, uglavnom bilo je dosta toga što sam htio čitati, a nisam uspio. A onda sam dobio Kindle i kao da mi se otvorio cijeli svijet, svaka knjiga mi je bila nadohvat ruke i obilato to koristim već godinama.

Pročitam otprilike jednu knjigu tjedno, čitam sve što mi padne na pamet, stare knjige, one koje su jučer izašle u Americi, opskurne i bestsellere, čitam dok mi se kuha tjestenina, čitam svaku večer prije spavanja, čitam dok čekam u nekom redu, sjednem na klupu u parku kao penzioner i čitam.

Preporučio bih Kindle svima, i onima koji nemaju vremena čitati, i onima koji ne vole čitati, čak i onima koji ne mogu bez "mirisa knjige" jer sigurno bi se brzo naviknuli na jednostavnost Kindlea, a posebno onima koji vole čitati i koji ne mogu dočekati da novi naslovi dođu do nas.

Ako imate kakvih pitanja, slobodno ih postavite!

STJEPAN Leko, bivši rukovoditelj Prodaje plina i energije INA-e i nekadašnji zamjenik Damira Škugora, priznao je krivnju i nagodio se s USKOK-om u aferi INA, jednom od najvećih hrvatskih korupcijskih slučajeva posljednjih godina.

Sporazum je formaliziran danas na zagrebačkom Županijskom sudu. Leko je osuđen na 11 mjeseci zatvora, ali mu je kazna zamijenjena radom za opće dobro. Izrečena mu je i sporedna novčana kazna od 10000 eura, koju mora platiti u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude.

Leko mora platiti i 3000 eura sudskih troškova, a oduzeto mu je i 68200 eura.

Nedavno sam bio na ručku s jednim celebrityjem. Čovjek je prilično poznat čak i ako ne znaš njegovo ime, sigurno si ga barem jednom vidio u medijima. Na medijskoj je sceni već desetljećima. Ručak se odvijao izvan Zagreba. Ja sam stigao taksijem, a on je parkirao ispred restorana. U jednom je trenutku upitao konobara zna li broj na koji se može platiti parking, na što mu je ovaj odgovorio: „Ne znam, ustani se i pogledaj“, a zatim otišao.
Nasmijao sam se, ne toliko samoj situaciji koliko šoku zbog načina na koji je konobar odgovorio. Da se mene pita, osim smijeha i eventualno kojeg komentara, ne bih tome pridavao previše važnosti. Posebno pred nepoznatim ljudima, a nas dva smo stranci. Međutim, on je potpuno planuo. Prvo se zacrvenio u licu, zatim nešto nerazgovjetno govorio sebi u bradu, zvao drugo osoblje, telefonirao, tražio vlasnika… Ukratko, ručak se pretvorio u horor, a ja sam u nekoliko trenutka samo poželio nestati. Sada razmišljam o tome da mu otkažem suradnju na temelju svega što sam vidio jer iskreno ne znam mogu li profesionalno surađivati s takvim ljudima. Shvaćam da meni nije ništa napravio, ali sam vidio njegovo lice kada se pojavi problem.
Što vi mislite? Pretjerujem li ili je ovakva reakcija dovoljan razlog da preispitam suradnju?